Čovjek bi pomislio, kad me prati preko socijalnih mreža, da godinama nisam upalio TV i nemam pojma što se događa na sceni filmova i serija, jer živim posve drukčiji film u stvarnom svijetu. Najvjerojatnije me ne možete zamisliti kako u blaženom miru gledam TV i jedem kokice. No, varate se. Ja sam dijete današnjice, svu odraslu dob sam proveo u 21. stoljeću i naravno da mi je praćenje serija jednako bitno kao i putovanja ili informiranje o novim tehnologijama.
U slobodno vrijeme između putovanja znam se zakačiti na neku seriju i onda je, naravno, moram pratiti i dalje, pa se zna dogoditi da čim dođem u hotelsku sobu otvaram HBO GO i vrtim nove nastavke.
Veliki sam obožavatelj “Igre prijestolja” (“Games of Thrones”), serije koja je zaludila cijeli svijet. Pogledao sam sve epizode i zadao si cilj da obiđem sve lokacije gdje je sniman ovaj spektakl. U Dubrovniku sam već bio na svim lokacijama, a predstoje mi i one na Malti, u Španjolskoj, Irskoj… Predzadnju epizodu kad je Daenerys uništavala King’s Landing (a zapravo Dubrovnik), a Zagrebom harao olujni vjetar i čupao drveće, bio sam u Africi, ali sam jako dobro vidio što se dogodilo u Dubrovniku, a i ispratio sam sve MEM-ove nakon toga. HBO je s ovime stvarno pomeo. “Igre prijestolja” su postale najgledanija serija u povijesti HBO-a!
Spomenuo sam da sam sav odrasli život proveo u 21. stoljeću, pa da otkrijem i svoje godište. Da to pitate moju obitelj, oni ne bi mogli odoljeti da vam ne kažu: “Mali se rodio one godine kad se dogodila katastrofa u Černobilju!” Baš krasno kako sam povezan s time… Ta je katastrofa promijenila svijest u ljudi, shvatili su odjednom koliko je malo potrebno da nestanemo. Kao veliki zaljubljenik u putovanja, znam da ću jednom doći i na lokalitet koji je obilježio i mene i cijelu moju generaciju na način koji baš i ne bismo izabrali da smo mogli birati. Izvrsnost HBO-ove serije “Černobilj” (“Chernobyl”) i realnost prikaza života ljudi neposredno prije katastrofe samo su dodatno pojačali moju želju da posjetim ovaj grad na rijeci Pripjat.
Jednom sam bio blizu, tijekom nogometnog prvenstva u Rusiji. Tada sam proputovao 15.000 kilometara autom, i prošao kroz 13 država, na ruti je bila i Ukrajina, no u tome času smo Andrea i ja imali problem zbog kojeg se nismo mogli zaustavljati. Žurili smo u Zagreb jer je Andrea morala izvaditi vizu za SAD u koji smo uskoro trebali otputovati. No, obećao sam si da ću se tamo vratiti i napraviti posebnu turu po Ukrajini. Ova serija me je dodatno uvjerila u potrebu da uživo vidim i osjetim taj lokalitet. U SAD sam putovao tri puta, išao na road trip, svaki put napravio goleme količine kilometara, jednom sam čak vozio od Los Angelesa do New Yorka. Prošao sam veći dio ove prekrasne i velike zemlje, vidio njezine nacionalne parkove i gradove. Puno sam lokaliteta obišao upravo zato što sam ih prvo vidio u nekoj seriji ili na filmu i htio sam ih osjetiti uživo.
Moram iskreno priznati da me najviše fascinira razdoblje prohibicije u SAD, a nekako su i veliki redatelji upravo u tom dijelu povijesti SAD našli puno nadahnuća. Tako je npr. F. F. Coppola, u drugom dijelu “Kuma”, Don Vitove početke smjestio u to razdoblje. I Martin Scorsese jako voli svoje likove i radnje smještati upravo tamo, pa zato ne čudi da je upravo on snimio pilot serije “Carstvo poroka” (“Boardwalk Empire”) i dao smjernice cijelom serijalu kojih su se potom držali i redatelji ostalih nastavaka. To razdoblje očigledno ima neki svoj poseban šarm. Jasno je da sam se zakačio i na tu HBO-ovu seriju. Kad sam bio u SAD-u, upravo sam zbog ove serije odlučio otputovati izravno iz New Yorka do Atlantic Cityja i osobno vidjeti sva mjesta gdje je snimljena i osjetiti tu vibru. Inače, šetnica (boardwalk) Atlantic Cityja je nešto zbog čega se isplati potegnuti do toga grada.
Nedavno sam se navukao i na seriju “Killing Eve” iz istog razloga zbog kojeg se i glavna junakinja Eve Polastri (fenomenalna Sandra Oh, koja nije znala biti normalna ni u seriji “Uvod u anatomiju”!) navukla na jurcanje po cijeloj Europi za profesionalnim ubojicom, ženom koja se krije iza imena Villanelle. Fascinira me um visokointeligentne i hladnokrvne Villanelle, “obučene da ubije”. Pitam se, što može motivirati bilo koju osobu da se opredijeli za takvu bizarnu karijeru? Serija se odvija u mnogim europskim gradovima, od Beča, preko Londona do Berlina, Barcelone, Rima, brojnih lokaliteta u Engleskoj, pa i nekih u Rumunjskoj… Dok pratim radnju, paralelno u glavi vrtim: „Tu sam bio… Ovo još nisam vidio… Kako mi je ovo promaklo?“ i slično.
Mnoge su me serije poticale na to da otputujem i istražim zemlje, gradove i lokacije gdje su snimljene, to je kao neki produžetak i nadopuna ove moje priče i sna da upoznam cijeli svijet. Postoji, međutim, jedno mjesto koje ne bih želio upoznati, ali je tamo snimljena jedna od najboljih HBO-ovih serija: Oz. Nipošto ne bih htio završiti u zatvoru jer je on dijametralno suprotno od moje temeljne želje za neprekidnim gibanjem i putovanjem, no serija je stvarno remek-djelo i pratio sam je od početka do kraja. Počeo sam je gledati još kao klinac i vrlo mi se jasno urezalo u svijest da je zatvorski sustav najgori mogući sustav, da se ljudi tamo brutalno dijele po svim osnovama po kojima ne bih volio da se ljudi ikad dijele u svijetu (religija, rasa…), da sam sustav koji treba preodgajati zapravo potiče nasilje… Slijedom toga sam se vrlo svjesno odlučio za društveno odgovorno ponašanje kako me ne bi zbuksali. 🙂 Ovako slobodan i sretan mogu s mojom Andreom gledati serijice iz toploga doma (ili hotelske sobe).
Imam sreću da i Andrea ima sličan ukus mojemu, pa se često zajedno ušuškamo pod dekicu u dnevnom boravku i vrtimo po raznovrsnom HBO GO repertoaru. Priznajte da me takvoga niste zamišljali! A opet… Tako logično! 😉
